Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Bolje smrad negoli ujutro svježe donje rublje
Međunarodni istraživački tim izvijestio je prošle godine da miris znoja zbog određenih kemikalija može usrećiti druge ljude. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Nesi-hensu - žena"božanskog krojača" u Tebi
Objavljeno: 08.05.2012. 18:25  
Zagrebačka mumija
Zagrebačka mumija
  • Zagrebačka mumija


Zagrebačka lanena knjiga jedini je sačuvani literarni tekst u pisanoj ostavštini tog starog italskog stanovništva, a ujedno je i jedini sačuvani primjerak lanene knjige iz antičkog doba!

 

Napisao: Ante Rendić-Miočević

 

Među velikim brojem značajnih arheoloških spomenika pohranjenih u zagrebačkom Arheološkome muzeju, među kojima su glasovita Vučedolska golubica (ili jarebica?), glava Solinjanke - po mnogima najljepši ženski portret u rimskoj umjetnosti, jedinstveni natpis s imenom hrvatskog kneza Branimira iz 888. god., pronađen u Muću Gornjem kod Splita, ipak je najveća atrakcija mumificirano tijelo jedne egipatske dame! Ime joj je Nesi-hensu, a bila je ženom "božanskog krojača" u Tebi. Njegovo je ime bilo Paher-hensu, a dužnost mu je, čini se, bila pripremanje odjeće namijenjene Amonovim statuama. Mumificirano tijelo Nesi-hensu stečenu "slavu" ipak prvenstveno duguje činjenici što je bilo ovijeno trakama lanenog platna, na kojima se uspio očuvati tekst s približno 1130 riječi etruščanskog jezika. Osim što je riječ o najdužem tekstu tog jezika sačuvanom do naših dana, Zagrebačka lanena knjiga, kako se popularno i u stručno-znanstvenom svijetu naziva taj jedinstveni rukopis, jedini je sačuvani literarni tekst u pisanoj ostavštini tog starog italskog stanovništva, a ujedno je i jedini sačuvani primjerak lanene knjige iz antičkog doba! Premda su značenja riječi samo djelomice poznata većina eksperata smatra da je riječ o svojevrsnom liturgijskom kalendaru, obrednim propisima vezanim uz datume prinošenja žrtvenih darova pojedinim etruščanskim božanstavima.

Poput uzbudljivog romana zanimljiva je priča koja prati sudbinu mumije s povojima. Sredinom 19. st. nabavio ju je Mihael pl. Barić, rodom iz Semeljaca kod Đakova, čuvanu u njegovu bečkom stanu, čini se, za njegova dužeg boravka u Egiptu. Oporučno ju je ostavio nekadašnjem zagrebačkom Narodnome muzeju, iz kojega je kasnije potekao današnji Arheološki muzej. Temeljem Barićeve oporuke uz mumiju i lanene povoje u Zagreb su željeznicom 1862. god. iz Beča dopremljena tri velika sanduka. U njima se, kako svjedoče sačuvani dokumenti, nalazio i preostali pripadajući inventar: veća količina neispisanog lanenog platna, Knjiga mrtvih dvoje spomenutih pokojnika (papirus ispisan hijeroglifskim i hijeratskim pismom), zatim grumenje balzama, pogrebnog vijenca načinjenog od lišća, ulomci drvenog sarkofaga i štuka, dijelovi nakita, ali također i mumificirana glava mačke!

Za razliku od lanenih povoja koji su do završetka konzervatorskog zahvata u laboratorijima Fundacije Abegg u Riggisbergu u Švicarskoj 1985. god. bili samo povremeno dostupni oku posjetitelja (većinom su bili pohranjeni u muzejskim trezorima) mumificirano tijelo Nesi-hensu češće je bilo izlagano, ali je također moralo prolaziti različite faze čuvanja i zaštite. Tako je, primjerice, na samom početku 20. st. problem knjiških crva koji su bili napali pojedine dijelove tijela bio radikalno "riješen" uranjanjem mumije u petrolej, što je kasnije imalo za posljedicu nezaustavljivo dehidriranje i sukladno tomu naglo propadanje mumije. Potpuno uništenje ipak je spriječeno zahvaljujući kompliciranom višemjesečnom "liječenju", što ga je s uspjehom obavio dr. Nazzareno Gabrielli, voditelj Laboratorija za znanstvena istraživanja Vatikanskih muzeja. Uspio je vratiti vlažnost suhoj mumijinoj koži, noktima, zubima i kosi, omogućivši joj nastavak "života", doduše u specifičnim higrološkim i svjetlosnim uvjetima. Mumija i njezini povoji, uz još nekoliko etruščanskih spomenika, na taj su način nezaobilazan cilj svakom posjetitelju Zagreba koji obilazi muzejski izložbeni postav.


  isprintaj članak