Argentina dopušta odabir spola "x" u osobnim dokumentima
Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) već prepoznaje osobne dokumente s rodom x, koji uključuju ljude koji se identificiraju izvan tradiciona ...
Pogledajte kako odmara zgodni Fran
Fran FM posljednjih mjeseci stalno puni medije. Njegove pjesme „Influencerica“ i „Me gusta“ postale su sastavni dio svakog radijskog glazbenog programa, no prij ...
Njega biljaka za vrijeme odmora
Ako niste u mogućnosti povjeriti brigu prijateljima oko zalijevanja cvijeća dok ste odsutni, primijenite neki od načina automatskog zalijevanja ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kućni ljubimci
Da životinje mogu izražavati osjećaje pisao je već Darwin
Objavljeno: 04.01.2021. 16:59  
Zamršeni jezik pasa
Zamršeni jezik pasa

Slika: instagram

Pas pokazuje svoje osjećaje i spremnost za određenu aktivnost pokretima tijela, mimikom, očima i držanjem cijeloga tijela. Svi ovi znaci predstavljaju poziv partneru na dijalog i tako povezuju psa sa živom okolinom.

Vidni i slušni znaci, te znaci koje pas izražava dodirima i njušenjem nisu ograničeni samo na jedan "prijenosni kanal”, već su sastavljeni od većeg broja komponenti koje dolaze iz više "kanala”. Stoga samo jedan vanjski izraz nikada ne izražava određeno raspoloženje životinje. Način izražavanja psa prilično je zamršen; često se događa da identični znaci u različitim okolnostima imaju različito značenje.

 

Ekspresivno ponašanje

U načelu psi imaju snažno izraženu i raznovrsnu sposobnost izražavanja raspoloženja i komuniciranja očima. Valja reći da se u suživotu s čovjekom znatno smanjila sposobnost psa za sporazumijevanje uz pomoć mimike lica i pokreta tijela. U usporedbi sa svojim pretkom, vukom, pas ima manje izražene tjelesne znakove i manju raznovrsnost sporazumijevanja. Način je izražavanja psa i grublji i u manjoj mjeri ekspresivan.

Smanjenu sposobnost davanja znakova možemo, dakle, pripisati pripitomljenju, suživotu psa s čovjekom. Od svih domaćih životinja pas ima najtješnji dodir s čovjekom, bolje rečeno, pas se uklopio u čovjekov način života, postao je njegov partner i prijatelj. Nijednu drugu životinju čovjek nije u tolikoj mjeri pripitomio i promijenio kao psa.

Da životinje mogu izražavati osjećaje pisao je već Darwin, te je stoga, barem što se tiče osjećaja, za životinje koristio istovjetne izraze kao i za ljude. U tom je smislu pisao: "Psi vrlo tankoćutno razlikuju ljubazni ukor od prijetnje, a prepoznaju i čovjekove osjećaje. Uvjeren sam da pas razumije značenje čovjekove mimike lica. Poznaje i značenje čovjekovog osmjeha (to sam opazio samo još kod majmuna). Po svoj prilici pas s osmjehom povezuje i druge znakove koje čovjek odaje, te ih zajedno povezuje u ugodan osjećaj. Ova sposobnost tih dviju životinjskih vrsta nesumnjivo nije instinktivna (prirođena).”

U suživotu s čovjekom psi su razvili sposobnost "smijanja” i "osmjeha” jer uz malo mašte te znake u psa lako možemo prepoznati, te ih ujedno smatramo i pozitivnim stečevinama suživota. Valja reći da ovaj oblik sporazumijevanja pas koristi isključivo u dodiru s ljudima; pasji "osmjeh” obično znači pozdrav.

Druge domaće životinje, dakle, nemaju sposobnost "osmjeha”, te nemaju ni toliko razvijenu mimiku lica i pokreta tijela kao pas.

 

Unatoč tome, razlikuje se od vuka

U pogledu načina sporazumijevanja pas se, u usporedbi s vukom, znatno promijenio. Promjene su kvalitativne i kvantitativne.

U usporedbi s vukom pas je, primjerice, promijenio način izražavanja raspoloženja pomoću očiju. Na sposobnost izražavanja u velikoj mjeri utječe i velika raznovrsnost pasmina:

• oblik glave i oblik tijela,

• oblik ušiju (okomit, obješen, itd.),

• naboranost (glatkoća) kože,

• dlakavost (ekstremno duga dlaka, vrlo kratka dlaka, pa čak i gola koža) i

• boja kože

Kod nekih je pasa standard pasmine izrazito ograničio ili čak i onemogućio sposobnost sporazumijevanja tijelom, prikraćeni su i za druge oblike sporazumijevanja. Briardi, bobtaili i neke druge pasmine na očima imaju toliko dlake da im oči uopće nisu vidljive, stoga se njima ne mogu sporazumijevati. Ako želimo ustanoviti raspoloženje psa, moramo vidjeti izraz cijeloga psa, drugim riječima mimiku lica, pokrete tijela i drugo.

 

Vuk samo uz pomoć mimike lica izražava približno 60 različitih znakova

Vuk na glavi ima 11 "područja izraza”, a svako od njih odaje od 2 do 13 različitih znakova! Odrastao vuk, dakle, samo uz pomoć mimike lica izražava približno 60 različitih znakova. Prvenstveno uslijed čovjekovog treniranja, kod psa je ova sposobnost vrlo ograničena ili je posve zakržljala. Ako pomislimo samo na pse koji gotovo da nemaju nosnog dijela lubanje (pekinezer, šic, itd.) bit će jasno da su prikraćeni za mnoge mogućnosti izražavanja. Psi s opuštenim labrnjama (engleski buldog) svoje osjećaje ne mogu izražavati usnama. Takav pas, primjerice, boranjem nosnog hrpta ne može "reći” da je "agresivan”, a primatelj "poruke” to, dakako, ne može ni primijetiti.

Ekstremne razlike između pasmina, dakle, u velikoj mjeri utječu na sposobnost izražavanja znakova, odnosno na sporazumijevanje. Takvi su oblici čovjekovih zahvata protuprirodni, te uzrokuju "greške” u izražavanju znakova. Uslijed nesporazuma može doći do sukoba dvaju pasa koji bi se u suprotnom posve mirno sporazumjeli.

 

Smanjena sposobnost izražavanja - posljedice

U pogledu izražavanja razlika u dominantnosti (prevladavanju) u socijalnoj zajednici (krdu) vlada hijerarhija (rangiranje). U pogledu rangiranja među psima vladaju ozbiljne poteškoće uslijed nesporazuma pri izražavanju znakova. Za primjer uzimo mopsa, psa vrlo kratkog nosnog dijela lubanje. Kod pasa je, naime, najčešći i najjednostavniji način rangiranja zagriz za gubicu - hijerarhijski više rangirani pas zagriza podređenog psa za gubicu, što ovaj mirno podnosi. Pri međusobnom upoznavanju drugi pas mopsa ne može zagristi za njušku, što može uzrokovati agresivno ponašanje i (nepotreban) sukob. I iz tog bi se razloga uzgojitelji pasa kratke gubice morali zamisliti koliko daleko mogu ići sa skraćivanjem gubice.

Kako smo već rekli, vuk glavom izražava prosječno 60 različitih znakova. Stručnjaci za ponašanje pasa utvrdili su da ih pudlica ima 14 (ako, dakako, ima ošišanu gubicu), njemački ovčar 16, kod aljaškog malmuta nabrojana su 43 znaka koje izražava glavom. Izrazito malen broj takvih točaka na glavi imaju terijeri, te posebice pitbull, bullterier i američki staffordshirski terier, što se povezuje s nekadašnjim uzgojem tih pasa za borbe pasa u kojima protivnika nije trebalo "obavještavati” o svojem raspoloženju.

Najčešće ponašanje svih pasa koji žive u socijalnom okruženju jest izražavanje prijetnje i "ratničkog” raspoloženja, te izazivanje na sukob, odnosno na suradnju (pomirenje!).

Sve donedavna vuk je opisivan kao životinja koja je naoružana opasnim oružjem (zubima). Vukovi, međutim, imaju i sposobnost "kočenja” ugriza kako bi spriječili nastanak ozbiljnijih ozljeda. Nobelovac Konrad Lorenz tvrdio je da "nuđenje” vrata i grla otklanja napadačko ponašanje, što je povezano s nagonom za održanje vrste. Neki suvremeni stručnjaci za ponašanje pasa (D.O. Feddersen-Petrsen) tvrde da to ipak ne stoji. Po njihovom mišljenju, na "učinak kočenja” djeluje aktivno i pasivno podređvanje: lizanje (partnerove) gubice i ležanje na leđma.

 

Razvijanje znakova prijetnje i ratobornosti

Na ponašanje životinje u velikoj mjeri utječu iskustva. Mladunci prvo trebaju naučiti značenje znakova koje izražava druga životinja, moraju, dakle, naučiti reagirati na agresivno ponašanje. Štenci to nauče već u leglu, u "ratobornim” igrama s braćom i sestrama, kao i u igrama s majkom. Te su igre izuzetno značajne za odrastanje. Ako mladunci prerano odu iz legla, bit će im uskraćeno učenje takvog ponašanja. Takvi su štenci prikraćeni za takozvanu ranu socijalizaciju kojom se stječu životna iskustva. Stoga neke oblike nepoželjnog ponašanja (strah, agresivnost, itd.) prema drugim psima i ljudima nastaju već u najranijoj mladosti.

U socijalnoj je zajednici vrlo značajno izražavanje dominantnosti. Dominantnost znači da u vezi dviju osoba A redovito ograničava slobodu osobe B. Osoba A uživa, dakle, u obilju "slobode” koju mu osoba B ni u čemu ne uskraćuje, već sama prihvaća ograničenja. Stupanj dominantnosti osobe A ovisi prvenstveno o osobi B, odnosno o njezinom načinu reagiranja na dominantnost osobe A. Osoba B može biti i čovjek koji u početku obično uopće ne primjećuje dominantno ponašanje svoga četveronožnog prijatelja. Kada toga postane svjestan, obično je već prekasno. 

 

Znaci su dominantnosti:

• pas se uvijek protivi svome podređenom partneru;

• fiksira partnera očima;

• njuši partnera od gore nadolje;

• pritišće partnera uz pod;

• partnera grize za uši i obraze;

• prima i drži partnera za gubicu;

• skače na partnera (spolni pokreti - pas na psa ili pas na čovjeka).

 

Na sve opisane oblike ponašanja moramo gledati s rezervom jer nije nužno da su opisana ponašanja uvijek znak dominantnosti. Svaki će pas, dakako ako u tome samo uspije, dominirati u socijalnoj zajednici. Samo o čovjeku ovisi hoće li mu to dopustiti. U izražavanju dominantnosti psi najčešće ne znaju za mjeru.

  isprintaj članak