Krovovi bečkog metroa postaju postrojenja za proizvodnju solarne energije
Dobivenu će se energiju trošiti odmah na mjestu proizvodnje za pogon dizala, pokretnih stuba i rasvjetu. ...
Pravila ponašanja u restoranu i baru
Ukoliko ste u žurbi ili ne volite čekati, dajte napojnicu konobaru unaprijed i naglasite mu kako znate cijeniti dobru uslugu. ...
Masovno samoubojstvo ptica u Indiji
Želite li se odvojiti od monotonije svakodnevnog života, trebali biste posjetiti neobična mjesta u Indiji i ostati zaprepašteni. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Mala škola turizma
Tko uleti, uletio je
Objavljeno: 30.11.2013. 14:55  
Zašto Dubrovnik nije ušao u knjigu "Superbrands"?
Zašto Dubrovnik nije ušao u knjigu

U zadnje vrijeme podigla se velika prašina oko toga zašto Dubrovnik nije ušao u knjigu  SUPERBRAND. Htio sam se i ja pridružiti, no čekao sam da dobijem to izdanje. Je li došlo do nesporazuma između Gradskog poglavarstva i Turističke zajednice grada Dubrovnika, u ovom slučaju nije važno. Možda i jest, ali - dobro je ispalo.


Napisao za Dubrovački vjesnik: Lukša Lucianović


Zainteresirao me tekst u Slobodnoj Dalmaciji od 25. 5. 2007. pod naslovom «SUPERBRAND BIBLIJA BEZ DUBROVNIKA». Biblija je zaista jedinstveno štivo za sve katoličke vjernike, kao što je i SUPERBRAND  jedinstvena knjiga u svijetu neukusa i neznanja te bi kao takva mogla ući u Guinesovu knjiga čuda. Ali o tome malo kasnije. Prije nego što počnem o tome pisati, želio bih ispričati jedan detalj iz mog poslovnog života, a koji u nečemu ima veze s ovim događajem.

 

Priča prva

Prva priča: godine 1972.  došao sam za direktora Hotela «Dubrovnik Palace», a nekoliko godina kasnije dobili smo pismo iz Španjolske kako smo dobitnici posebne nagrade «Oro verde» (mislim da se tako zvalo) u kategoriji vrlo uspješnih novih hotela, te su nas upitali hoćemo li doći preuzeti tu nagradu. Kao mladi i nadobudni direktor, bez nekog velikog iskustva, bio sam ponosan na tu nagradu i potvrdio dolazak u Madrid. Uslijedilo je i drugo pismo kako treba uplatiti 5000 $ za organizacijske troškove. Iako to nije bio mali iznos, pitao sam se što nam je činiti, pa su moji suradnici rekli kako to treba platiti i preuzeti nagradu. I tako se nađem u Madridu na vrlo bijednoj dodjeli priznanja na kojoj nije bilo niti jednog novinara niti je bilo objavljeno u bilo kojoj španjolskoj novini. Na toj «svečanosti» okupilo se oko 250 dobitnika i nešto ljudi iz odbora. No, nije bilo nikoga od nagrađenih iz Španjolske, jer su oni znali o čemu se radi. Podijelili su nagrade, izljubili nas i zaradili lijepih (čistih) 1.000.000 $. Čak nije bilo ni fotografa da nas zajednički slikaju. A nagrade iz raznih kategorija poduzeća primilo je te večeri i oko dvadesetak drugih poduzeća iz bivše Jugoslavije. I sljedećih godina su te nagrade dijelili šakom i kapom. Kasnije sam čuo kako oni godišnje pošalju oko 400 do 500 dopisa pa tko uleti - dobro je uletio.

Možda će se netko zapitati što je to brand i zašto ne upotrebljavamo hrvatsku riječ marka, vrsta ili kvaliteta. Ali to bi trebalo nekoga drugoga pitati. Nisam lingvist  pa ne znam ni kako bih tu novu riječ upotrebljavao na našem jeziku. A kako postajete hrvatski «brend», kako je Dubrovnik postao «brend» u organizaciji stručnog vijeća ove organizacije?

 

Jedinstvena, a bez hrvatskoga

Evo prvog dijela dopisa Superbrands Adriatic d.o.o. od g. Boruta Zemljića.

Promislite  da neka naša komisija  donese odluku kako su slapovi Niagare ili Kineski zid «brend» u kategoriji zanimljivih turističkih destinacija ili  Coca Cola ili Pepsi Cola u kategoriji bezalkoholnih pića, te kako oni jedini mogu ući u neko naše poslovno promotivno izdanje ako plate tu reklamu. Da nemam original ovog dopisa kojeg možete u prilogu vidjeti, čovjek ne bi mogao vjerovati. Pogledajmo «jedinstveni»  izgled ove  knjige – biblije. Papir i fotografije u knjizi su zaista dobre. Format je 35 x 25 cm., dakle vrlo velika i toliko teška da sam je morao izmjeriti. Teška je nešto manje od 2 kg., ima 183 stranice i košta 298 kuna.

No, najzanimljivije i jedinstveno u ovoj knjizi je što na četverostranoj omotnici i na prve dvije stranice knjige SUPERBRANDA nema ni jedne hrvatske riječi, a na trećoj je samo jedna. Ali, pođimo redom, na prvoj strani omota piše sljedeće:

 

Na svim ostalim stranicama omota su samo tekstovi na engleskom jeziku

Na prvoj stranici (sada knjige) je opet samo engleski jezik s popisom  73 zemalja s kojima vjerojatno posluju. Na drugoj stranici navedeni su potrebni podaci o izdavaču i odgovornim ljudima, ali opet samo na engleskom. Tek se na trećoj stranici pojavljuje po prvi put jedna hrvatska riječ i to «sadržaj». Od 4. do 10. stranice tekstovi su na našem i engleskom jeziku,  a od  10. stranice pa do kraja knjige, tekstovi «brendova» su prvo na hrvatskom, a onda na engleskom jeziku.

Dakle, vidio sam bezbroj knjiga, ali ovakvu još nikada.  Ako je knjiga namijenjena dvojezičnom području, kako može prvih nekoliko stranica biti napisano samo na jednom stranom jeziku, a ne na oba? Jedinstveno – toliko jedinstveno da bi mogla, kako sam već prije napomenuo, uči u Guinesovu knjigu «čuda» po neukusu i neznanju. Ali nije ni čudo jer izdavač nije iz naše zemlje, nego, kako piše u impresumu (opet samo na engleskom jeziku), iz:

Još zanimljiviji dio knjige je sam sadržaj. Koji su to hrvatski «brendovi» među kojima se trebao naći i Dubrovnik?

American Express, Aspirin, Ballantine’s, Bioaktiv, Cedevita, Croatia Airlines, arli, okolino, Dhl, Domestos, Dove, Dukat, Europlakat, Fini Mini, Gavrilovi, Globus, Gloria, Heineken, Hellmann’s, Hvar, Jutarnji List, Karlovako Pivo, Kinder, Knorr, Lura, Martell, Melem, Nacional, Narodni radio, National Geographic, Nutella, Opatija, Plidenta, Podravka, Privredna banka Zagreb, Radio 101, Sms, Vegeta, Vindija, Wrigley’s

 

Plati i - uđi

Pretpostavljam kako su još mnogi drugi svjetski «brendovi» bili izabrani od strane Superbrandova vijeća, ali su u knjigu ušli samo oni koji su odlučili platiti ponuđenu cijenu. Jer, moramo znati da je za dvije stranice reklame u ovoj knjizi (u dvije verzije) trebalo platiti 80.520 kuna (66.000 + 14.520 PDV). Pomnožimo li to s 41 «brendom» objavljenim u ovom izdanju, dobijemo iznos od 2,706.000 kuna (oko 380.000 eura), što i nije baš tako mali «posao». U gore spomenutu cijenu svaki «brend» dobiva 200 ovih knjiga (i neke popust u cijeni), a svi ostali koji  žele imati ovu knjigu, moraju platiti 298 kuna. I ja sam je tako nabavio. Po toj logici svi bi turisti morali plaćati za prospekte ili neke druge promidžbene materijale koji se nude kada dođu u našu zemlju. Dakle, Dubrovnik se trebao odlučiti hoće li potrošiti  80.520  kuna da bude među «brendovima» kao što je DOVE,  MELEM,  LURA ili FINI MINI (ako niste znali, FINI MINI je nova juha). Ne podcjenjujem te tvrtke, nedajbože, ali ja nikad nisam za njih čuo. A «brend» bi trebao biti svima poznat. Pa zato i jest «brend». Osim toga, nisam znao da su BALLANTINE’S i MARTELL  hrvatski «brend». Izdavač je želio zaraditi, što potpuno opravdavam. No, sramotno je da se u jednom televizijskom programu «pljuje» po Dubrovniku zato što nije ušao u ovu knjigu. A što je sa Zagrebom kao turističkim kulturnim i kongresnim centrom, Plitvičkim jezerima, nacionalnim parkovima, Makarskom, Porečom i desetak drugih turističkih centara u Hrvatskoj? Zar oni ne bi mogli biti  hrvatski «brend»? Da, svi bi oni mogli biti «brend» da su platili reklamu u knjizi kako je to učinila «Fini Mini juha» i postala hrvatski «brend». Pretpostavljam kako su oni bili pametni kao i mi - slučajno ili namjerno.  Dakle, ako je i došlo do nekog nesporazuma u smislu nedavanja povratne informacije o tome prihvatiti ponudu ili ne -  dobro je i učinjeno. Zašparali smo barem 80.000 kuna ili jednog «Punta».

Pravno gledano, izdavaču ide zarada od ove knjige, a on je, kako smo to prije napomenuli, iz Londona. Zato nije ni čudo što nije bio puno naklonjen našoj zemlji i našim izdavačima jer je knjigu  tiskao u Poljskoj.

A ako netko može birati gdje će tiskati knjigu, zašto i mi ne možemo birati gdje ćemo staviti našu reklamu? Zato sam i ispričao onu priču na početku ovog teksta. Tko uleti, uletio je.

 

 

  isprintaj članak