Život bez muke i nereda
Jeste li se sjetili kupiti jeftinu plastičnu foliju i njome zaštititi radnu površinu prilikom rada za koji smatrate da će je dosta zaprljati? Kad završite jedno ...
Pet načina kako pronaći pravog životnog partnera
Postoje razne stvari koje nekome mogu otežati pronalazak srodne duše, počevši od previše zauzetosti poslom, nespojivosti itd. Postoje čak i oni koji su odlučili ...
Kostarika je proglašena najsretnijom zemljom u Latinskoj Americi
Ovo istraživanje mjeri očekivano trajanje života, BDP po stanovniku, doživljaj korupcije, slobodu donošenja odluka, podršku drugih ljudi u teškim vremenima i ve ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Dubrovačka sinagoga i muzej
Objavljeno: 25.02.2021. 17:03  
Židovi u Dubrovniku
Židovi u Dubrovniku
  • Židovi u Dubrovniku
  • Židovi u Dubrovniku
  • Židovi u Dubrovniku
  • Židovi u Dubrovniku
  • Židovi u Dubrovniku
  • Židovi u Dubrovniku

Slike: pogled na Dubrovnik, sinagoga, slika Dubrovnika prije potresa 1667. godine iz crkve sv. Dominika na kojoj je još vidljiva kapija na ulazu u geto koja se noću zaključavala (Renato Jagustović, Lukša Lucianović, Željko Marušić, arhiva)

U mnogim srednjovjekovnim sredozemnim gradovima, pa tako i u Dubrovniku, susrećemo Židove koji su tamo boravili kao poslovni ljudi (trgovci, novčari), ali i u drugim zvanjima. Brojni su sačuvani podaci o poslovanju Židova u Dubrovačkoj Republici, koja je uz Mletačku Republiku, bila jako pomorsko - trgovačko središte na Jadranu. Prve sefardske obitelji dolaze u Dubrovnik krajem 13. stoljeća, iako ih većina stiže nakon protjerivanja iz Španjolske ukazom kralja Ferdinanda i kraljice Izabele 1492. godine.

 

Napisao: Lukša Lucianović 

U prospektu o Židovskoj općini u Dubrovniku prof. Ivana Burđelez piše kako dokumenti dubrovačkog Državnog arhiva potvrđuju prolaz velikog broja Židova kroz dubrovačku luku krajem 15. i početkom 16. stoljeća odakle su karavanama kretali dalje na istok u područja Osmanlijskog carstva. Nakon izgona s Iberskog poluotoka 1492. godine, u vrijeme velike seobe Židova, nekoliko se sefardskih obitelji odlučilo trajno nastaniti u Dubrovniku pa od početka 16. stoljeća sve do danas možemo stalno pratiti njihov život i rad.

 

Trgovina i umjetnost

lako su i prije dolaska Sefarda, u 14. i 15. stoljeću, pojedini Židovi iz Italije, Francuske, Catalune i Albanije boravili u Dubrovniku, tek početkom 16. stoljeća stvara se homogena dubrovačka židovska zajednica. U to vrijeme

Dubrovnik je već bio poznat kao jaka i slobodna pomorska država i važno trgovačko središte koje je povezivalo zapadne zemlje s balkanskim zaleđem i Osmanlijskim carstvom. U tu razgranatu i složenu trgovačku mrežu Židovi su se uklopili veoma brzo te su postali jedna od najvažnijih karika gospodarskog napretka grada. Zajedno s dubrovačkim trgovcima, oni s istoka donose sirovine: kožu, vunu, vosak i začine, a sa zapada uvoze gotove ili polugotove proizvode poput tkanine, papira itd. Osim kopnene trgovine Židovi su se vrlo brzo uključili i u pomorsku trgovinu. Među prvima su se bavili pomorskim osiguranjem, kupovali su i bili vlasnici dijelova ili čak čitavih brodova. 

Zabilježen je i velik broj liječnika koji su imali praksu u Dubrovniku: kirurg Abraham, doktor Samuel Abeatar te znameniti liječnik i autor nekoliko medicinskih knjiga, Amatus Lusitanus. 

U kulturnom životu, kao znalci više jezika, dubrovački Židovi su bili poznati kao vrsni prevoditelji, pisci i pjesnici. Najveći trag je ostavio Didak Pir, porijeklom iz portugalskog grada Evore. Pisao je na latinskorn jeziku i mnoge svoje pjesme posvetio je Dubrovniku. Na hebrejskom jeziku pisali su Salomon Oef i Aaron Coen.

 

Židovi u diplomaciji

Od značajnijih Židova koji su prošli ili trgovali s Dubrovnikom posebno se spominje Dona Gracia Mendez alias Beatrice de Luna, jedna od najmoćnijih i najbogatijih žena 16. stoljeća na Sredozemlju. Dubrovačka vlada imenovala je i nekoliko istaknutih Židova za svoje predstavnike u inozemstvu. Tako su npr. članovi obitelji Coduto bili dubrovački konzuli u Albaniji, a Abraham Bussara u Alžiru.

 

Dubrovački geto

Broj Židova brzo se povećavao pa im je dubrovačka vlada 1546. godine dodijelila jednu ulicu unutar gradskih zidina za stanovanje. To je bio početak stvaranja dubrovačkog geta i utemeljenja sinagoge koja je aktivna i dan danas.

Geto se u početku sastojao od četiri državne kuće i šest skladišta za koje su Židovi plaćali najam. Drugi kat jedne od dodijeljenih kuća preuredili su u Sinagogu. Unutrašnje uređenje u talijanskom baroknom stilu završeno je 1652. godine. Središnji dio sinagoge otvoren je s tri luka. Pod središnjim lukom smještena je Bima; na istočnom zidu, uokviren masivnim drvenim baroknim stupovima, nalazi se Aaron Hakode; s južne i sjeverne strane vidljive su rešetke iza kojih je bio prostor za žene koji je u 19. stoljeću zamijenjen galerijom na zapadnoj strani. Vrata geta zatvarala su se navečer i otvarala u ranim jutarnjim satima. U 19. stoljeću u grad, u sklopu Austro-ugarskog carstva, doselili su Židovi iz Srednje Europe, Aškenazi. Od tada pa sve do danas u sinagogi se održavaju sefardsko-aškenaski vjerski obredi.

 

Progoni Židova

Unatoč nizu poslovnih i društvenih uspjeha tijekom svog dugog boravka u gradu, Židovi u Dubrovniku ipak su se suočili s nekoliko sudskih postupaka i progona.

Prvi progon dogodio se nakon sudskog procesa 1502. godine kada su četiri Židova ubijena. Uslijedili su i drugi progoni i to 1515. i 1571. godine, ali najveći proces i odlazak Židova iz Dubrovnika, zabilježen i u židovskoj i u kršćanskoj literaturi, zbio se 1622. godine. lako nevin, Isaac Yeshurun optužen je za ubojstvo i okrutno mučen i zatvoren u samicu. Nakon nešto više od dvije godine pušten je na slobodu, ali je zauvijek prognan iz grada.

Trideset godine kasnije, dakle 1652. godine dubrovački Židovi kupili su, za svoje groblje, zemlju izvan gradskih zidina. Poslije, u 19. stoljeću, kupili su novo zemljište i preselili staro groblje na novo mjesto koja je i danas u uporabi.

 

Zalaz gospodarske moći

Valja napomenuti da je početak 19. stoljeća značajno promijenio život Židova u Dubrovniku. S početkom francuske okupacije ukida se Dubrovačka Republika pa, iako 1808. godine Židovi dobivaju punopravni status građana, njihova gospodarska djelatnost, kao uostalom svih Dubrovčana, počinje znatno nazadovati. Kroz sve kasnije promjene vlasti, Austrougarsku carevinu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca te Jugoslaviju, nekadašnja gospodarska dostignuća nisu više nikad postignuta.

 

Koncentracijski logori

U Drugom svjetskom ratu zakonske odredbe protiv Židova stupile su odmah na snagu, a protužidovsko raspoloženje bilo je vidljivo na svakom koraku. U jesen 1941. godine talijanski fašisti preuzimaju vlast te godinu kasnije, u jesen 1942. godine, osnivaju koncentracijske logore za Židove. Židovi su bili zaročeni u dubrovačkoj luci Gruž, na otoku Lopudu te u Kuparima. Osim dubrovačkih Židova tu su bili smješteni i svi ostali koji su stigli u grad bježeći pred nacistima. Sve, njih oko 1.700 osoba, talijanske vlasti su prebacile u koncentracijski logor na otoku Rabu gdje se 1943. godine nalazilo zatočeno 3.600 Židova. Od ukupno 87 dubrovačkih Židova prije početka Drugog svjetskog rata u Narodno-oslobodilačkom ratu su sudjelovala 24 člana Židovske općine Dubrovnik od kojih su šestorica poginula. Kao žrtve Holokausta stradalo je 27 osoba čija imena danas možemo pročitati na Memorijalnoj ploči u Židovskom muzeju.

 

Dubrovačka sinagoga i muzej

Dubrovačka sinagoga je iz prve polovice 16. stoljeća i jedna je od najstarijih u Europi. Današnji unutrašnje uređenje je barokno, a sačuvani predmeti su iz vremena od 16. do 19. stoljeća.

U Domovinskom ratu 1991. godine prilikom granatiranja Dubrovnika sinagoga je bila pogođena s dva izravna pogotka u krov. Obnovljena je 1997. godine, a 2003. godine Židovska općina Dubrovnik je otvorila prvi židovski muzej u Hrvatskoj.

 

Tore od svilenog brokata

Muzej se sastoji od tri dijela. Prvi je posvećen povijesti zajednice u proteklih šest stoljeća i ilustriran je arhivskim dokumentima. U drugom, neprocjenjivo vrijednom dijelu, izloženi su vjerski predmeti. Ističemo nekoliko svitaka Tore iz razdoblja od 13. do 17. stoljeća, a porijeklom su iz Španjolske, Francuske i Italije, povoje i plašteve Tore izrađene od svilenog brokata i damasta sa zlatovezom iz 17. stoljeća, parohete s iznimno vrijednim vezovima i čipkama, srebrne rimonime iz 17. stoljeća, a porijeklom iz Venecije, krune Tore u srebru i bakru, srebrne tasove i menore iz 17. stoljeća i još mnoge druge obredne predmete koje su dubrovački Židovi vjerno čuvali svih šest stoljeća u Dubrovniku. Treći dio posvećen je uspomeni na žrtve holokausta s dokumentima protužidovskih zakona i uredbi te predmetima iz vremena najtežih stradanja Židova u cijelom svijetu.

  isprintaj članak