Bosch i Mercedes-Benz pokreću pilot-projekt za uslugu automatiziranog prijevoza u San Joseu
Automatizirana vozila S-klase opremljena Boschevim i Mercedes-Benzovim sustavom vožnje i softverom pružaju uslugu prijevoza između zapadnog San Josea i središta ...
U kojoj zemlji pršti od orgazma?
Sve vrvi trgovinama seksi igračkama, raznim spolno poticajnim materijalima, pornografskim filmovima i slično. ...
Krovovi bečkog metroa postaju postrojenja za proizvodnju solarne energije
Dobivenu će se energiju trošiti odmah na mjestu proizvodnje za pogon dizala, pokretnih stuba i rasvjetu. ...
Anketa


NALAZITE SE U
"More ispire svako zlo s čovjeka"
Objavljeno: 19.07.2017. 09:20  
Značaj talasoterapije u turističkoj ponudi Hrvatske
Značaj talasoterapije u turističkoj ponudi Hrvatske

Nekada je i u Hvaru bilo klimatsko lječilište


Svjedoci smo rasprava hotelijera, turističkih djelatnika, znanstvenika i ostalih kako postići da turistička sezona traje čitavu godinu. Zanimljivo je da svi oni vide budućnost hrvatskog turizma u jačem usmjerenju na zdravstveni turizam. Zbog toga, ali i uvjerenja da za uspješan turizam nije dovoljno samo graditi hotele već prvenstveno osigurati uvjete za zdravstveno siguran turizam, držim da se u raspravu o pitanju razvoja hrvatskog turizma moraju uključiti i liječnici.

 

Napisala: Vesna Štefanac-Nadarević, dr.sci.med. 

 

Talasoterapija obuhvaća sve činioce mora i obalnog pojasa koji utječu na unapređenje zdravlja, liječenje i oporavak od bolesti i jedan je od temeljnih elemenata za razvoj zdravstvenog turizma. More, morska klima i sunce pokazali su se već odavno korisnima za ljudsko zdravlje. Već oko 1300. god. pr. n. e. Grci su gajili tzv. Asklepijev kult, gradeći hramove na mjestima s vrlo zdravom i povoljnom klimom, obično u šumicama na morskoj obali ili uz ljekovita topla vrela. U liječenju bolesti koristili su se morskim oblozima, kupelji i sunčanjem.

Veliki grčki liječnik Hipokrat (V. i IV. st. pr. n. e.) objavio je u poznatoj zbirci Corpus Hippocratikum djelo "O zraku, vodi i tlu". Za liječenje sušice (ftize) preporučavao je morsku klimu i promjenu mjesta boravka. Govorio je o povoljnom učinku helioterapije na zdravlje te o umanjivanju boli djelovanjem topline. Morskoj vodi pripisuje djelovanje koje suši, odvlači bolesne tvari i djeluje protuupalno. Poznata i često citirana je Euripidova izreka iz Ifigenije na Tauridi: "More ispire svako zlo s čovjeka".

Na rimskom području prevladava nekoliko škola: metodistička, pneumatska i električara, a sve se one u liječenju bolesti koriste morskom vodom. Tako je poznati rimski liječnik Demosten proširenje zjenice (midrijazu) liječio polijevanjem lica ljeti hladnom, a zimi toplom morskom vodom. Med s morskom vodom preporučao se kao snažni laksans, a u liječenju migrene Aretej savjetuje plivanje, jedrenje i pješčane kupelji. Oboljelima od artritisa i išijasa preporučuje se hladna morska voda. Poznata je rimska izreka: "Bog mora sve liječiti".

U borbi protiv tuberkuloze najpoznatiji rimski liječnik Galen (II. st. n. e.) preporučao je putovanje brodom vjerujući u vrlo povoljno djelovanje slanih čestica u morskom zraku.

U srednjem vijeku počinje se oprezno primjenjivati metode liječenja termomineralnom vodom i blatom, a tek u 18. st. pojavom Jeana Jacquesa Rousseaua i širenjem ideja o povratku prirodi rodila se suvremena talasoterapija.

Sredinom 18. st. poznati engleski liječnik Richard Russel opazio je da stanovnici uz morsku obalu ne boluju od turbekuloze limfnih čvorova (skrofuloze) i kroničnog kašlja. On je u morskom kupalištu Brighton provodio kure tzv. trostrukog uranjanja (three dips).         

R. Russel, otac suvremene talasoterapije, objavio je rezultate svojih zapažanja o djelovanju morske vode 1750. u djelu "Rasprava o limfoglandularnoj tuberkulozi ili primjeni morske vode kod bolesti žlijezda limfnog sustava", a njegov sljedbenik Lettson podiže 1796. godine u Margateu, na ušću Temze, prvo primorsko lječilište. Nakon toga ona niču u cijeloj Europi. Tako je 1869. u Berck-sur-Mesu, Francuska, otvorena prva maritimna bolnica. Austro-Ugarska otvara prvo morsko lječilište u Rovinju.

Početkom hrvatskog turizma drži se 1887. godina, kada je na otoku Hvaru osnovano Higijeničarsko društvo što je i dokaz da je početak turizma i u Hrvatskoj u vezi sa zdravstvenim turizmom. U Hrvatskoj se ispitivanjem ljekovitosti mora prvi bavio cijenjeni austrijski liječnik prof. Glax koji je osobito isticao klimatske prednosti dalmatinskih otoka, pa je uz njegovu potporu 1889. na otoku Hvaru izgrađeno prvo morsko lječilište u nas.

Godine 1875. po preporuci poznatih bečkih liječnika prof. Billrotha, Oertella i Glaxa Opatiju se ubrzano izgrađuje u najznačajnije zimsko klimatsko morsko lječilište i talasoterapijski centar europskog značaja što potvrđuje i činjenica da je u njoj 1908. održan IV. kongres Internacionalnog društva za talasoterapiju. Uskoro niču brojna oporavilišta, posebice za djecu. Tada su i neki sjevernojadranski gradovi proglašeni klimatskim lječilištima i morskim kupalištima: Opatija 1889., Veli Lošinj 1892., Crikvenica 1906., Novi Vinodolski 1910. i Rab 1913. god. Veliku tradiciju i odlične rezultate u liječenju osteoartikularne tuberkuloze na Jadranu imaju Lovran, Kraljevica, Rovinj i Biograd n/m.

O značenju talasoterapije u hrvatskoj medicini govori i podatak da je 1940. Hrvatski liječnički zbor organizirao niz predavanja na temu "O klimatoterapiji našeg mora", a tom je prigodom izdana i istoimena publikacija Liječničkog vjesnika.

U razdoblju između dva rata na našoj se obali razvijaju uglavnom komercijalni i rekreacijski turizam, a nakon II. svjetskog rata u okviru razvoja socijalne medicine otvara se brojna sindikalna odmarališta s nizom olakšica za ljetovanje. No ubrzo sazrijeva misao da u sprečavanju, liječenju i oporavku od bolesti važno mjesto imaju upravo ustanove za talasoterapiju. Za uspješan rad tih ustanova važni su opremljenost suvremenom medicinskom opremom i specijalizirani visokostručni kadar.

Godine 1946. otvorena je prva takva ustanova - Dječja bolnica Crvenog križa, Veli Lošinj, zatim 1954. Odjel za talasoterapiju Interne klinike iz Zagreba na Rabu, 1959. Dječja bolnica Cavtat, a iste godine i Zavod za talasoterapiju u Opatiji; 1960. Zavodi za talasoterapiju odraslih i djece Primorka u Crikvenici te Zavod za talasoterapiju djece Dječje selo u Makarskoj i dvije bolnice za alergijske bolesti organa za disanje u Dubrovniku - Lapad i Vir; godine 1962. otvorene su dvije bolnice za alergijske bolesti odraslih i djece u Velom Lošinju, 1965. Alergološki centar u Hvaru u hotelu Pharos, zatim Zavod za talasoterapiju Kalos u Veloj Luci 1972., Zavod za talasoterapiju Solaris u Šibeniku 1976., hotel Biokovka u Makarskoj 1981. te konačno 1987. Centar za cervikofacijalnu estetiku i talasoterapiju u Umagu. Danas, prema Jadrešiću, u Hrvatskoj postoji 21 centar zdravstvenog turizma.

Masovnost, jedna od bitnih značajki dosadašnjeg turizma, polako gubi dah. Sve je jače zanimanje za individualni i zdravstveni turizam. Ispitivanja govore da je čak 12 posto ljudi spremno tijekom odmora poduzeti nešto za svoje zdravlje, i za to platiti. Takvo istraživanje u Istri govori o čak 50% za to zainteresiranih gostiju.


Saznajte više na: http://www.turistplus.hr/hr/talasoterapija/3490/

  isprintaj članak