28.5.2013. 15:16:00   
San Gimignano delle Belle Torri

Približavajući se preko toskanskih brežuljaka San Gimignanu, vide se njegovi visoki tornjevi zbog kojih neki ovaj gradić nazivaju srednjovjekovni Manhattan. Od sedamdeset i dva tornja koliko ih je podignuto od 12. do 14. stoljeća, do danas ih se sačuvalo svega dvanaest. Dovoljno da San Gimignano, smješten između Siene i Firenze, učine turističkim magnetom koji cijele godine privlači tisuće turista.

 

Napisala i snimila: Lara Černicki

 

U prošlosti su gotovo sva naselja u Toskani bila opasana snažnim bedemima unutar kojih su se uzdizali mnogobrojni tornjevi i kule, a veći gradovi poput Pise, Lucce, Pistoie i Firenze imali su i preko dvjesto kamenih divova. Kada se u 12. stoljeću plemstvo iz svojih seoskih dvoraca počelo seliti u gradove, prenijelo je u novu sredinu običaj podizanja utvrđenih tornjeva. Gradili su ih od kamena ili cigle, po jednu prostoriju na svakom katu, sa zaštićenim ulazom i tek pokojim prozorom nalik na puškarnicu. Uz tornjeve su stajale raskošne palače povezane drvenim mostićima na nekom od viših katova. Često je nekoliko zgrada iste obitelji bilo međusobno povezano tvoreći neku vrstu utvrde unutar grada. Takav način stanovanja pružao je određenu sigurnost i zaštitu, pa se zadržao tijekom nemirnih 13. i 14. stoljeća, obilježenih stalnim sukobima između vladajućih dinastija, biskupa, moćnih udruženja obrtnika i pojedinih obitelji. Visina tornja postala je vremenom pitanje ugleda, pa su se bogatije obitelji natjecale u gradnji sve viših i viših tornjeva.

Kuga koja je 1348. godine poharala grad, pokosila je polovicu stanovništva i oslabila moć vladajućih obitelji, pa je San Gimignano uskoro potpao pod vlast Firenze. To je zaustavilo njegov daljnji razvoj, no ujedno je pridonijelo očuvanju srednjovjekovnog izgleda grada. Utvrđeni tornjevi vremenom su se pomalo razgrađivali i snižavali, a njihovo kamenje koristilo kao građevni materijal za nove kuće. Danas se dvanaest preostalih tornjeva San Gimignana brižno čuvaju kao spomenici kulture.

 

Piazza della Cisterna

Najveća živost vlada u samom srcu grada, na Piazza della Cisterna koja je oduvijek bila glavni trg. Ugođaju pridonose srednjovjekovne palače koje ga okružuju i staro popločenje od opeke za koje kažu da na nekim mjestima potječe još iz 14. stoljeća. Cisterna je na trgu postavljena 1346. godine, a njezinom vodom tada se opskrbljivalo cijelo mjesto. Danas je omiljeno okupljalište turista koji u večernjim satima sjede na stepenastom podnožju uživajući u smiraju dana. Povremeno netko u nju ubaci novčić koji će mu donijeti sreću, pa je dno prekriveno brojnim kovanicama.

Ljeti je preko dana pretoplo da bi se sjedilo nasred usijanog trga. Oni koji nisu zauzeti razgledavanjem gradskih znamenitosti ili kupovinom suvenira, sklanjaju se u restorane ispijajući hladna pića pod velikim suncobranima. Mnogi se tiskaju u hladovini uz rubove kuća, no najveće se gužve stvaraju pred ulazima u slastičarnice, jer sladoledi su ipak najomiljeniji način rashlađivanja i djece i odraslih.

 

Piazza del Duomo

Neposredno uz Piazza della Cisterna nalazi se Piazza del Duomo, sjedište svjetovne i duhovne vlasti u srednjem vijeku. Zatvaraju ga tri značajne građevine: Pallazo del Podestá s istoka, kaptolska crkva St. Marie Assunte sa zapada i Palazzo del Popolo s južne strane. San Gimignano nikada nije bio sjedište biskupa, stoga nema katedralu, već samo kaptolsku crkvu. Papa Eugen III. posvetio ju je 1148. godine, a slijedećih stoljeća crkva je postepeno povećavana i nadograđivana. Iza jednostavnog i neuglednog romaničkog pročelja, njezina unutrašnjost gotovo je posve oslikana živopisnim freskama iz 14. stoljeća koje prikazuju najvažnije događaje iz Starog i Novog Zavjeta.

Palazzo del Popolo bio je u srednjem vijeku gradska vijećnica u kojoj je zasjedalo vijeće sastavljeno od tisuću i dvjesto građana. Na zidovima pod strehom unutrašnjeg dvorišta sačuvane su mnogobrojne freske. Na jednoj od njih prikazan je St. Gemignanus, biskup iz Modene. Prema legendi, on je u 4. stoljeću spasio stanovnike grada od napada Huna, pa je mjesto po njemu dobilo ime. Danas je palača uređena kao gradski muzej, a njegova najveća vrijednost su dvorane koje su oslikali gotički i renesansni slikari iz Firenze i Siene.

Kada je 1300. godine uz gradsku vijećnicu podignut Torre Grossa, visok pedeset i četiri metara, bio je najviši toranj u gradu, pa je tada donesen zakon po kojem se nisu smjeli graditi tornjevi viši od njega. Iako zahtijeva nešto truda, na njega se vrijedi popeti jer se s vrha pružaju pogledi na cijelo mjesto i njegovu okolicu.

 

Gradske ulice

Unutar gradskih zidina isprepliće se mnoštvo uskih uličica, nadsvođenih prolaza i stepenica. Sredinom grada prolaze dvije glavne ulice: Via San Matteo vodi od sjevernog ulaza u grad do Piazza del Duomo, a od susjedne Piazza della Cisterna nastavlja se se Via San Giovanni do južnih gradskih vrata. Kroz obje ulice teku nepregledne rijeke turista koji neprestano zastajkuju pred izlozima mnogobrojnih delikatesnih dućana, restorana, pizzeria i slastičarnica. Dućani nude raznovrsne domaće proizvode (prodotti tipici). U jednima vise primamljivi pršuti i salame nad uredno poslaganim kolutovima kozjih i ovčjih sireva. U drugima se šarene vrećice obojene tjestenine, šafrana i različitih začina sa Sredozemlja, dok se u trećima prodaju butelje poznatog vina Vernaccia. Vino je nazvano po istoimenoj lozi koju su, prema legendi, uzgajali još stari Etruščani, a danas je smatrano jednim od najboljih toskanskih bijelih vina. Sladokusce privlače slastice domaće izrade: panforte s kandiranim voćem i začinima te cantuccini biskviti s bademima. Osobito su privlačni izlozi u kojima se na suncu sjaje proizvodi od glazirane keramike: divovske posude u kakvima se nekada čuvalo maslinovo ulje i vino, ukrasni tanjuri i pločice, vrtni kipovi, bočice različitih namjena i još koješta drugo.

 

Nakon turista - užitak

Uz bedeme koji opasuju grad sa zapadne strane stoje ostaci nekadašnje utvrde zvane Rocca. Unutar njih uređen je mali park, idealan za predah nakon višesatnog hodanja po gradu. U njemu se može sjesti na neku od klupa ili se skrasiti na travnjaku u hladovini ispod drveća i uživati u vidicima koji se pružaju s ovog povišenog mjesta. U parku se nalazi pumpa s pitkom vodom, a blagi povjetarac koji ondje piri osvježava zrak i za najtoplijih dana.

Spustite li se u suton ponovno na jednu od Piazza, dočekat će vas potpuno izmijenjena slika. Nakon odlaska zadnjih autobusa s turistima, San Gimignano opet postane mirni i tihi srednjovjekovni gradić po čijim je polupraznim ulicama ugodno šetati. A za večernje opuštanje nema ničeg boljeg nego sjesti u neki od restorana na Piazza della Cisterna i uživati u čaši Vernaccia dok se na potamnjenom nebu pomalo pojavljuju zvijezde.


 

Copyright (c) Turistplus
www.turistplus.hr