5.6.2013. 19:32:00   
Mijanmar: Nepobjediv duh Burme

Burmanci će vas dočekati kao najboljeg prijatelja, pozdraviti sa Mengalaba!, a ulaskom u zemlju shvatit ćete da su svi vaši planovi bili suvišni jer u Burmi se sve mijenja. 


Napisala i snimila: Ana Grubanović


Dočekao nas je Awgyi, obučen u tradicionalni dugi longyij (duga suknja), upozorio nas je da smo doputovali u zemlju bez pravila. Njegov osmijeh uništen od betela, lišća limete, duhana i tobasca koji muškarci žvaču i pljuckaju, ulijevao je povjerenje. Dogovorili smo da će nas u Toyoti iz 1979. s oznakom taksija prevesti 2000 kilometara po središnjoj Burmi. Bio je to jedini način kako u deset dana upoznati nekadašnje kraljevstvo Myanmara - današnji Mijanmar. Naime avioni su neispravni i često se ruše, dok vlakovi od jednog do drugog mjesta pužu i po trideset sati. Awgyi radi kao taksist za svoga šefa. Nekada je radio u turističkoj agenciji, ali je poput mnogih Burmanaca dolaskom hunte na vlast ostao bez posla. Kada se njegova zarada podijeli na tri nejednaka dijela, od kojeg najveći dio dobiva država, njegov je mjesečni prihod 50 američkih dolara. To je iznadprosječna plaća za Burmanca. Imati taksi u Burmi je privilegij jer ovo vozilo stoji nevjerojatnih 15 tisuća dolara, a prodaje se rabljeno i često neispravno. Ovdje se ljudi ne zamaraju zbog toga, u drugom životu vjeruju, bit će bolje, a danas žive kao i prije tisuću godina od plodova svoga rada, orući zemlju, obrađujući rižina polja, uzgajajući stoku, ali i prisilno radeći za vladu na uljepšavanju gradova.  

 

Duga povijest Myanmara

Tragovi života koje je ostavila Pyu civilizacija prije 11 tisuća godina, gradovi – kraljevine, u novijoj su povijesti razorila tri anglo-burmanska rata. Burma je izgubila sva područja koje su stoljećima osvajale njene dinastije (Toungoo, Ava, Pegu). Do 1930. bila je britanska kolonija, da bi predvođena komunističkim vođom Aung Sengom stekla nezavisnost 1945. Nakon njegovog atentata vojnu je diktaturu uspostavio Ne Win, sve do 8. kolovoza 1988. kada je cijeli burmanski narod izašao na ulice želeći promjene.

 

Swedagon – sveto tlo Burmanaca

Smješten u plodnoj delti rijeke Yangon, grad je tridesetak kilometra udaljen od obala Andamanskog mora. Promet je kaotičan, a najčešći javni prijevoz su prepuni kombiji iz kojih ljudi gotovo da ispadaju. Ujutro se mogu susresti duge povorke redovnika s keramičkim posudama za hranu. Redovnici od šest do devet skupljaju rižu koju će blagovati do podneva. To je njihov jedini obrok. Uz priloge, stanovnici ih mažu thanakom, pastom od kore istoimenog drveta zaštitom od sunca učinkovitom na 40 stupnjeva. Redovnici čine jednu trećinu stanovništva, a primaju se u budističke samostane kao četverogodišnjaci. Red mogu napustiti kada požele, ali većinom ostaju cijelo djetinjstvo, jer je to jedini način obiteljima da ih prehrane. I djevojčice polaze u redovnice. Awgyi je tri puta napuštao samostan, kaže da nije mogao podnijeti težak način života ispunjen meditacijama, molitvom i Budinim učenjem. Najsvetije mjesto za svakog Burmanca je Shwedagon Paya u glavnom gradu Yangonu. Prekrivena s više od 13 tisuća zlatnih pločica, 1100 dijamanta i 1383 ostalih vrsta dragog kamenja zlatna stupa stara je 2500 godina. Iako se ne zna tko ju je izgradio, postoji legenda o dva brata trgovca koji susreću Budu i on im daje osam vlasi svoje kose da ih ponesu u Burmu i polože na brežuljak s relikvijama prethodnog Bude. Na tom mjestu grade zlatnu stupu Shwedagon. Ulaskom na sveto tlo hrama potrebno je izuti obuću. Stupa je podijeljena na osam strana svijeta, slijede ju dani u tjednu (u Burmi ih je osam), planeti i burmanski horoskopski znaci. Uz malu pomoć redovnika svatko može pronaći svoju stupu, te prema vjerovanju politi Budine kipove tri puta čašom vode za sreću, zdravlje i blagostanje u životu. Umirovljeni profesor povijesti, tumači nam da ljudi vjeruju u znakove i mnogi unatoč lošoj egzistenciji daju velike priloge za obnovu i izgradnju hramova. Vjerovanje da će im u sljedećem životu sve biti nadoknađeno pokažu li se velikodušni prema Budi, pomalo šokira jer stanovništvo iako gladno, izdvaja velike novčane priloge za obnovu hramova. Svaki hram ima četiri ulaza, na četiri strane svijeta, razgledava se u smjeru kazaljke na satu, a postoje nepisana pravila da Budi nikada ne okrećete leđa. Burma se smatra jednom od najgorljivijih budističkih zemalja na svijetu. U hramovima ćete sresti djecu koja prodaju grančice jasmina i bijelog jorgovana kojim se kite Budini kipovi, a u Chaukhtatgyi Payu (hramu ležećeg Bude) proricatelji sudbine za dolar će vam izraditi astrološku kartu ili proreći sudbinu iz dlana. U predvorju hrama prodaje se sloboda ptica. Neobičan običaj, nije čudan za zemlju pritisnutu diktaturom, bez slobode javnog mišljenja. Stanovnici pod represijom vojske i drzave osječaju da stalnim porezima državi plaćaju svoju slobodu.


Zatvoreni u krletke poput ptica plaćaju da bi slobodno poletjeli

Glavni je grad pun malih restorana smještenih u prenamijenjene garaže. Ljubazni će vam domaćini ponuditi golemu zdjelu riže i dvanaest malih tanjurića sa različitim vrstama curryja, osušenim ribama i svježim povrćem. Hranu drže u velikim pliticama ispunjenim vodom kako se ne bi pokvarila, jer zamrzivači u Burmi ne postoje.

Uz kraljevsko jezero Kandawgyi u centru Yangona burmanske specijalitete možete kušati na kraljevskom brodu – restoranu na čijoj se krmi blješti zlatna paunova glava. U večernjim satima na obalama jezera održavaju se marionetske predstave o nesretnoj ljubavi Rame i Site, indijskog Romea i Julije.

 

Kroz burmanska sela

Upoznati iskonsku Burmu, znači putovati njezinim selima, kućicama na stupovima izgrađenim od bambusa i slame, lokalnim restorančićima s modernim nazivima poput Manchester United i licima koja će vas zbunjeno promatrati. Vozeći se novom autocestom nailazimo na žene koje ručno asfaltiraju cestu štiteći se od sunca pod širokim obodom šešira od palmina lišća. Uz cestu nalaze se chekpointovi. Vlada naplaćuje cestarinu, a budući da smo jedini turisti naš vozač podmićuje prometnike – dječake. Razlog je što taksisti ne smiju voziti turiste izvan granica Yangona. Zastajemo kako bi kupili grančice mohura kojeg vozač pričvršćuje na haubu automobila, prema vjerovanju za sreću i sigurnost na putu, kao i obješene grančice jasmina koje se njišu na retrovizoru. Putujući do jezera Inle promatramo prizore seoskog života. Djeca obučena u zelene longyije biciklima se vraćaju iz škole, odrasli oru rižina polja tjerajući bivole kroz vodu do koljena. Žene nam mašu nudeći nam lubenice, osmijehe, iza kućica od slame u čijoj se prašini igraju djeca sa mršavim psima, a debele krmače leže na kućnim pragovima. Od grubog asfalta cesta se mijenja u pijesak. Zastajemo pred prugom čekajući na vlak koji se iz daljine gmižući približava. Oko nas povorka zaprežnih kola diže prašinu. Putujemo uz rijeku Ayeyarwady dugu dvije tisuće kilometara. Njome splavari prevoze bambus za izradu kućica na stupovima. Nekoliko sati kasnije penjemo se po strmim zavojima do sjevera. U mraku osvijetljeni su hramovi u daljini, a tisuće malih svijetala skupljaju se na Festivalu svijetla, jednog u nizu kojeg slave Burmanci. Najpoznatiji je Festival vode Thinagyan, 16. travnja kada se slavi i burmanska Nova godina. Mokra ceremonija u kojoj se svi polijevaju vodom održava se tjedan dana.

 

„Jednonogi ribari“ na jezeru Inle

Jezero Inle najduže je jezero u Burmi (22 km). Prizori kućica na stupovima, svojevrsnih sojenica od trstike okružnih šašom i malim vodenim vrtovima. Žene u muljevitoj vodi ispiru rublje, mali redovnici kupaju se uz hramove na obali. Ploveći duž jezera nailazimo na ribare koji veslaju jednom nogom. Rukom drže koču ili štapove kojima love ribu. Balansirajući na čamcu rado nam poziraju, navikli na znatiželjne turiste. Stariji u ustima puše široke cigare, a istovremeno bacaju mreže ili rastežu ulov. Ribe se ljeskaju na suncu. Ova pojava ribara što veslaju jednom nogom držeći je obavijenu oko vesla, jedinstvena je u svijetu kao i koče od pruća kojima hvataju ribu. Ljudi s jezera Inle bave se različitim obrtima: kuju srebro, tkaju svilu na vretenu i tkalačkim stanovima, izrađuju keramiku i oslikavaju je prirodnim bojama. Sjeverna plemena Karen, žene okovanih vratova u Burmu su se doselile  iz Tajlanda, tkaju šalove ističući prstenovane vratove.

Aung Myo Win, vlasnik restorana na vodi Golden Kite od turistkinje Talijanke naučio je pripremati talijanske specijalitete, pa u svom jelovniku nudi pizze, njoke i špagete bolognese. Kaže da su česti turisti Talijani koji posjećuju Burmu isključivo preko turističkih aranžmana i nikad ne naručuju lokalnu hranu.  Na marketu koji se svakog dana održava u drugom selu od njih sedamnaest koliko ih ima duž jezera, upoznajemo lokalna plemena Intha, Shan, Pao, Taungyo, Danu. Razlikuju se po odjeći živih boja. Prodaju od cigareta do hrane, često egzotične poput bijelih ličinki ili pečenih škorpiona. Hrana se prenosi u velikim košarama od pruća, a žene na market dovode svoju novorođenčad koja im visi s leđa zamotana u marame.

 

I jezero ima svoje stupe

Zalazak sunca utapa se u blještavilu tisuću i jednog zlatnog i bijelog tornja, dok se u tamnoj površini kupaju divlji bivoli i prskaju goli dječaci.

 

Dolina hramova u Baganu

Jedan drugi svijet dočekuje nas u dolini hramova u Baganu kojeg mnogi nazivaju drugim Angkor Watom. Smještena uz rijeku Ayeyarwady nepregledna dolina ispunjena je s 2248 hramova izgrađenih početkom 11 stoljeća. Hramovi svjedoče o bogatstvu Myanmarskog kraljevstva u vrijeme kralja Anawrahte 1044 godine. Anawrahta se u Baganu, zahvaljujući kralju Manuhi, preobratio na theravada budizam. U njegovo se vrijeme širio theravadabudizam iz hindu i mahayane. Kralj Manuhi Anawarthi je poslao redovnika da ga upozna sa theravada budizmom. Anawratha se zainteresirao za Budino učenje i tražio je od Manuhe da mu preda relikvije i svete spise, ali mu ih on nije želio darovati jer je sumnjao u njegovo probraćenje. Anawrahta je s vojskom otuđio relikvije i odnio ih u Bagan na 32 bijela slona. Hramove koje je izgradio posvetio je Budi, a  graditelje hramova dao je pobiti kako ne bi otkrili umijeće gradnje. Bijeli slonovi u Burmi se danas štuju kao božanstva jer se rađaju rijetko, a donose bogatstvo, mir i harmoniju narodu.

Provalom Mongola 1277. pod vodstvom Kublai Khana mnogo je toga uništeno, a  potres 1975. oštetio je većinu hramova. Zahvaljujući UNESCU obnovljene su freske što oslikavaju Budin život, te ponovno podignute deset metara visoke zlatne statue u unutrašnjosti hramova i obnovljeni zidovi od cigle.

Danas je Bagan središte theravada budizma, religije u koju vjeruje 87 % Burmanaca.

Najbolji način za razgledavanje hramova je biciklom. Najam za jedan dan je dva dolara, a umorite li se za najvećih vrućina iznajmiti možete i kočiju koja će vas do večernjih sati provesti pješčanom dolinom hramova do najvišeg Thatbyinnyu hrama koji vizualno nalikuje Macchu Picchu u Peruu. S njegovih 63 metara visokih terasa do kojih se uspinjete strmim stepenicama pruža se najljepši pogled na zalaz sunca u dolini. Ova slika ostat će vam još dugo u mislima kao sjećanje na zemlju koja unatoč ugnjetavanju ostaje vjerna religiji oslanjajući se na jedinu snagu – nepobjediv duh svoga naroda.

 

Mijanmar info:

Broj stanovnika:  57 750 000

Površina:  678 500

Religija: budizam 89 %, islam 4 %, kršćanstvo 4%, animizam 1%, ostali  2%

Jezici: burmanski (službeni)

Pismenost stanovništva: 89,9 %

Etnički sastav: Burmani 68%, Shan 9%, Karen 7%, Rakhine 4%, Kinezi 3%, Indijci 2%, Mon 2%, ostali 5 %

Novac:  1 kyat (1000 kyata- 1 US dolar)

Stanovništvo ispod granice siromaštva: 32, 7%

Viza: potrebna za hrvatske državljane. Izdaje se u veleposlanstvima Mijanmara, a najbliže je u Beogradu. Cijena je 45 eura. Treba priložiti dvije fotografije

Na izlasku iz Burme na aerodromu plaćate taksu od 10 US dolara

 

Zanimljivosti:  

Hkakabo Razi – najviši planinski vrh u Burmi (5881m)

Jezero Inle -  jednonogi ribari jedinstveni u svijetu

Dolina Bagan – jedina dolina na svijetu sa 2248 hramova

Bijeli slonovi – endemična vrsta, živi samo u Burmi

Festival vode Thinagyan, 16. travnja – Burmanska Nova godina

 

Cijene:

noćenje u hotelu: od 3 US dolara na više

obrok u restoranu: od 50 centi do 2 US dolara

boca 1 litre vode: 1 US dolar

boca 1 litre (Myanmar) piva: 1 US dolar

kutija cigarete: 2 US dolara

paketić betela: 50 centi

prosječna taksi vožnja: 1 US dolar na više


 

Copyright (c) Turistplus
www.turistplus.hr