16.7.2013. 15:30:00   
Arbanasi

U jugoistočnom dijelu Zadra nalazi se nekad selo, a danas dio grada pod imenom Arbanasi. Iz ovog naselja potekla su mnoga slavna imena hrvatskog javnog života, uključivši današnjeg zadarskog biskupa Prenđe, ministra Kalmete i pjevača Maršana. Osim zanimljivih prezimena imaju i čudan jezik. Sve je to zato jer Arbanasi nisu hrvatskog, već albanskog podrijetla.

 

Arbanasi su u zadarsko područje doselili s područja Skadarskog jezera. Bilo je to 1726. godine, kad su se naseljavala opustošena područja nakon ratova s Turcima. Legenda kaže da su došli iz tri sela: Šestani, Briska i Livari. Nakon progona od strane Turaka, krenuli su prema moru i prvo se zaustavili u današnjem Petrovcu u Crnogorskom primorju i Herceg Novom u Boki kotorskoj, da bi se kasnije povukli sve do Zadra. Njih su predvodili dva brata Petani.

Isprva su se trebali nastaniti u Zemuniku. Tamo im je mjesto osigurao providur Nicola Erizzo, pa je zato Zemunik nazvan Erizzovo selo. Međutim, kanonik Grisogono im je ponudio mjesto bliže moru, u lazaretu svetoga Marka, što se prozvalo Borgo Erizzo odnosno Erizzovo predgrađe. Zemlja u Zemuniku je ipak ostala u posjedu Arbanasa, pa se već tada mogla zamijetiti arbanaška umješnost u trgovini i cjenkanju. Glavni organizator ovog zbjega bio je nadbiskup Vicko Zmajević koji je pripremio i drugi zbjeg kad je došlo još obitelji iz istog područja. Tada je započela i gradnja crkve Majke Božje Loretske.

Stojimo ispred crkve u suvremenim Arbanasima i divimo se ljepoti ove građevine koju svake godine posjeti za blagdana na tisuće Arbanasa i njihovih potomaka koji su se razmili svijetom u potrazi za boljim životom i lakšim kruhom. No, ni Arbanasi danas ne izgledaju zapušteno. Oko nas stoje kuće s krasnim okućnicama, a svega tek pet minuta udaljeno od morske plaže u uvalama Karma i Pod Brigom.

Arbanasi su još zarana upotrijebili svoje trgovačke sposobnosti i počeli otvarati krčme i preprodavati voće, povrće i duhan. Imali su svoje maslinike i vinograde, a iz godine u godinu bilo je sve više Arbanasa koji su počeli nešto značiti u javnom životu. Tako je ostalo do danas. Naravno, ponosni su na svoje podrijetlo, ali žestoko brane i svoje hrvatstvo. Ponetko još uvijek zna izgovoriti pokoju riječ na arbanaskom jeziku, koji je narječje Gega, albanskog katoličkog plemena, kojemu Arbanasi etimološki pripadaju, naravno s primjesama talijanskog, turskog i hrvatskog jezika. Evo nekih primjera:

Iz turskog:  adet (običaj), aferim (živ bio!), caush (glasnik čauš), coshe (kut), dimie (dimije), fishek (fišek), gajtan (pletena vrpca), gjuvegi (mladenac).

Romanske su riječi: brushki (četka), buculaj (slatki kolač), but (bačva), butig (dućan), butir (maslac), carz (vunena suknja), cat (vrsta dinje), cerod (voštano platno), cimatorje (groblje), cakull (brbljanje, "ćakula"), damizhon (pletenka, "demižon"), denjat (udostojiti se), deshperat (očajavati), dizhgrocje (nesreća), dogan (carinarnica), dret (ravno), duzin (tuce, "duzina"), faculet (rubac), fang (mulj), fashat (poviti), forc (snaga), fortun (nevrijeme, "fortunal"), fregat (ribati), fumat (pušiti), fundac (talog kave), gabju (krletka), garbu (ugljen), gorn (oluk) itd.

Kao primjer posuđivanja iz hrvatskog jezika navodi se: brutulic (kosirić za branje), bunor (bunar), corët (slijep), did (djed), dimnjok (dimnjak), ditel (djetelina), divlo (divlji), dobi (dobitak), dumboko (dubok), gaxua (kazati), gerc (grè), gerzat (ugristi), grabi (otimačina), gusël (gusle).


 

Copyright (c) Turistplus
www.turistplus.hr